2 Peter 2

1A bijaše i lažnijeh proroka u narodu, kao što će i među vama biti lažnijeh učitelja, koji će unijeti jeresi pogibli, i odricaće se gospodara koji ih iskupi i dovodiće sebi naglu pogibao. 2I mnogi će poći za njihovijem nečistotama kojima će se huliti na put istine. 3I u lakomstvu loviće vas izmišljenijem riječima. Njihov sud odavno ne docni, i pogibao njihova ne drijema.

4Jer kad Bog ne poštedje anđela koji sagriješiše, nego ih metnu u okove mraka paklenoga, i predade da se čuvaju za sud; 5I prvoga svijeta ne poštedje, nego sačuvavši samosmoga Noja, propovjednika pravde, navede potop na svijet bezbožnički; 6I gradove Sodom i Gomor sažeže i razvali i osudi, i postavi ugled bezbožnicima koji bi postali;

7I izbavi pravednoga Lota, koga osramotiše bezakonici nečistotom življenja; 8Jer kad življaše pravednik među njima, gledajući i slušajući bezakona djela, mučaše od dana do dana pravednu dušu; 9Zna Gospod pobožne izbavljati od napasti, a nepravednike mučeći čuvati za dan sudni;

10A osobito one koji idu za tjelesnijem željama nečistote, i ne mare za poglavarstvo, i koji su bezobrazni i samovoljni, i ne drkću huleći na slavu. 11Kad anđeli, koji veću snagu i silu imaju, ne izgovaraju na njih pred Gospodom hulnoga suda;

12A oni, kao nerazumna životinja, koja je od prirode na to stvorena da se hvata i kolje, hule na ono što ne razumiju, i u pogibli svojoj propašće 13Primajući platu nepravde. Oni misle da je slast častiti se svaki dan; oni su sramota i grijeh, koji se hrane svojijem prijevarama, jedući s vama; 14Imaju oči pune preljubočinstva i neprestanoga grijeha; prelašćuju neutvrđene duše; imaju srce naučeno lakomstvu, djeca kletve;

15Ostavivši pravi put, zađoše, i idu putem Valaama Vosorova, kome omilje plata nepravedna; 16Ali bi pokaran za svoje bezakonje: skot nijemi progovorivši glasom čovječijim zabrani bezumlje prorokovo.

17Ovo su bezvodni izvori, i oblaci i magle koje progone vjetrovi, za koje se čuva mrak tamni vavijek. 18Jer govoreći ponosite i lažljive riječi prelašćuju na nečistote tjelesnijeh želja one koji otskora bježe od onijeh što žive u prijevari. 19I obećavaju im slobodu a sami su robovi pogibli; jer koga ko nadvlada onaj mu i robuje.

20Jer ako odbjegnu od nečistote svijeta poznanjem Gospoda i spasa našega Isusa Hrista, pa se opet zapletu u njih i budu nadvladani, bude im pošljednje gore od prvoga; 21Jer im bješe bolje da ne poznaše puta pravde, negoli kad poznaše da se vrate natrag od svete zapovijesti koja im je predana. Jer im se dogodi istinita pripovijest: pas se povraća na svoju bljuvotinu, i: svinja okupavši se, u kaljužu.

22